Sjećanje na žrtve holokausta: predavanje Ophira Lévya [fr]

Godine 2005. Ujedinjeni su narodi, na francusku inicijativu, dan 27.siječnja usvojenom rezolucijom proglasili Međunarodnim danom posvećenim sjećanju na žrtve holokausta. Ovaj datum obilježava prestanak rada koncentracijskog logora Auschwitz 1945.godine. U Francuskoj, datum 27. siječnja posebice je prigoda za obrazovnu zajednicu da potakne razmišljanja o genocidima i da podsjeti na humanističke vrijednosti na kojima se temelji naša demokracija.

Predavanje Ophira Lévya
Predavanje Ophira Lévya
G. Ophir Lévy (lijevo) i g. Luc Lévy (desno), Savjetnik za suradnju i kulturnu djelatnost pri FRancuskom veleposlanstvu u Hrvatskoj
G. Ophir Lévy (lijevo) i g. Luc Lévy (desno), Savjetnik za suradnju i kulturnu djelatnost pri FRancuskom veleposlanstvu u Hrvatskoj
Predavanje Ophira Lévya
Predavanje Ophira Lévya
G. Ophir Lévy
G. Ophir Lévy

Povodom ovog međunarodnog dana sjećanja te početka hrvatske distribucije filma „Saulov sin“ redatelja Lászla Nemesa, Francuski institut u Hrvatskoj organizirao je 26. siječnja 2016. susret s g. Ophirom Lévyem, stručnjakom za kinematografiju i filozofom koji je održao predavanje o temi reprezentacije holokausta na filmu. Ovo je događanje organizirano u suradnji s Multimedijalnim institutom i izdavačem Didi-Hubermanovog teksta o filmu te Zagreb Film Festivalom (distributer filma „Saulov sin“).

Predavač prati evoluciju rasprava o umjetničkim, filozofskim i političkim pristupima holokaustu i prirodi doprinosa filma i televizije dizanju svijesti javnosti o nacističkim masovnim zločinima. Tijekom više desetljeća, sama mogućnost predstavljanja povijesne istine na ekranu bila je upitna.

U Francuskoj su se tako kinematografi susretali s poteškoćama sve do 1970.tih, s obzirom na to da arhivske snimke dovode u pitanje jedan dio povijesnog tijeka usmjerenog na pokret otpora i slobodnu Francusku. Nakon toga, povela se rasprava o vrsti izabranog prikaza: klasičnom umjetničkom pristupu, „estetizacijskom“, pristupu koji podliježe pravilima fikcije velikih razmjera, dokumentarističkim pristupima, onima suočenima s izazovom dočaravanja nestalih tijela i pejzaža; kinematografskih inovacija poput onih u filmu „Saulov sin“ u kojem se, putem smanjenja vidnog polja i sistematiziranja zvučnog prikaza osjeća zaokupljenost svakodnevnim preživljavanjem zatvorenika logora. Prikazivanje filma srednjoškolcima može predstavljati obrazovni alat koji ipak zahtjeva prethodne pripreme u tumačenju slika, primjerice, zbog rizika usporednog prikazivanja osuđenika i krvnika SS-a.

Ophir Lévy mladi je francuski istraživač koji predaje na Sveučilištu Paris III – Sorbonne Nouvelle. Njegovo se područje stručnosti odnosi na pitanje odnosa slike i povijesti Drugog svjetskog rata (naročito na pitanje istrebljenja Židova u Europi). Po obrazovanju filozof i povjesničar kinematografije, Ophir Lévy obranio je doktorat na temu “Potajne slike” pod mentorstvom Sylvie Lindeperg. U svojim radovima on pokazuje kako je imaginarij koncentracijskih logora i istrebljenja utjecao na francusku i američku kinematografiju od 1960-ih do danas. Za taj je rad Lévy nekoliko puta nagrađivan, a u 2016. godini isti će biti i objavljen. Također je i autor knjige “Misliti čovjeka u svjetlu boli - Filozofija, povijest, medicina. 1845-1945” (objavljeno 2009.). Redovito surađuje s pariškim Memorijalom holokausta (fr. Mémorial de la Shoah) i drugim institucijama kao što su Forum des images, Vijeće Europe ili filmska akademija FEMIS. (Web stranica gospodina Ophira Lévya: [|>http://lesimagesclandestines.blogspot.de])

Korisne poveznice :

Sjećanje na holokaust : www.memorialdelashoah.org/index.php/fr/
Dokumentarni i pedagoški izvori: http://eduscol.education.fr/cid4560...

Zadnja izmjena dana 10/02/2016

Povratak na vrh